Dogovorili smo se da idemo nas 8-morica iz Slavonskog Broda na dvodnevno putovanje u Leskovac. Prvi dan na Leskovačku "Roštiljijadu" a drugi dan da obiđemo malo vuču, telekomandu,....općenito željeznicu. Sve je organizirano u privatnom aranžmanu, iznajmili smo od renta-cara kombi za prijevoz 9 putnika te se zaputili put Leskovca 31.08. poslije kavice.
Autoputom skroz do Beograda bez imalo komplikacija
oko Beograda nešto gužve i lošije ceste dok se nismo prebacili na autocestu za Niš
50-ak km iza Beograda konačno stali na jednu kavicu
Na izlazu kod Niša čeka nas delegacija iz Niša Romeo, Zlatko i Koki...
Nastavljamo put Leskovca te usput stajemo na pivu "kod kuma"....
...nastavljamo dalje zajedno put Leskovca, u Rio de Živkovu nas dočekuje glavni organizator Miroslav Stojanović Stajs
Stajs nam je već rezervirao mjesta u prenoćištu u Leskovcu...smještaj čisto solidan
Krećemo dalje centrom Leskovca premo željezničkoj stanici
željeznička stanica u Leskovcu...
...čekaonica
peron
Pero...veliki ljubitelj životinja, a vole i one njega
Ulazimo u ambijent "Leskovačke roštiljijade"...
...iza pulta nas pitaju odakle dolazimo..iz Slavonskog Broda...ako je tako onda uzmite, kuća časti... i ako vas tko pita recite jeli smo kod druga Tita (tako se valjda zove restoran kojeg zastupaju
još malo kadrova iz Leskovca...
Konačno nalazimo malo mjesta gdje ćemo koju popiti...
...lokalni svirači ništa ne prepuštaju slučaju...
...poslije pića, Stajs zove na dogovorenu večeru u restoranu preko puta željezničke stanice sa čelnim ljudima sindikata
opet jela u izobilju ...
nakon večere odlazimo ponovno u vašarsko okruženje Leskovačke roštiljijade, grad prepun mladih ljudi, muzika na sve strane, "stjuardese",....khm,khm, tu smo već pogasili kamere zbog cenzure
poslije noćenja domaćini nas vode na "lagani doručak"
... poslije kojeg nam opet ručak ne treba
Između Leskovca i Niša prolazimo kroz selo Pečenjevce te svraćamo kraj rodne kuće Tome Zdravkovića
Po već predviđenom planu vode nas do željezničke uprave u Nišu gdje su smještene skoro sve djalatnosti uključujući i sindikat. Dočekuju nas ljudi iz sindikata te je prilika za popiti kavicu, sok, i čašicu razgovora. Dobijamo prigodne darove (malo nam je neugodno jer smo dogovorili samo posjet našim prijateljima bez nekih protokola sa funkcionerima)... te idemo u rezgledavanje grada Niša
...čuveni restoran "kod druga Tita"... u Nišu
...dolazimo na stanicu u Nišu gdje su u istoj zgradi smještene i TK i nadzornici
...prostorija za javljanje strojnog osoblja
...i odmah u sklopu nje prostorija za nadzornike lokomotiva
prostorija TK službe
... i Stajsovo "carstvo"...
..trčimo na već zakašnjeli ručak malo izvan grada Niša...
... i opet se domaćini trude da nas fasciniraju svime ponuđenim...
...pošto je već 18 sati a neki imaju javljanja rano ujutro vrijeme je da se krene na put. Pozdravljamo se s domaćinima s zaključkom da ovo nije posljednji susret, trojac koji nas je dočekao nas također ispraća do autoceste te se s lijepim uspomenama vraćamo kući. Na kraju saznajemo da je Stajsu baš to jutro umro otac ali nam nije htjeo ništa reći da nam ne bi pokvario raspoloženje
... i sad što reći na sve....
