Kao nekadasnji radni kolega u Rijeci zelim na ovaj nacin da se svi koji su poznavali i oni koji nisu imali srece poznavati Damira mogu eto i ovdje oprostiti od radnoga kolege, prijatelja ili strojovodje. Ne mora to biti nista tuzno. Ja bi osobno volio i pokojom anegdotom iz njegovog zivota, a vjerujem i on. Tako to valda i prilici kad neko umre
Evo i moje. Bilo je to na izmaku devedesetih. Nazove jedan kolega Damira da se pokusaju nesto dogovoriti oko smjena. Taj kolega bio onako "Baraba" bar sto se mrdanja oko smjena i turnusa tice. Gorilo njemu pod nogama da se zamjeni, bar je tako izgledalo
Na njegovu nesrecu javi se mama od Damira i veli mu da je Damir namazao ruke kremom i ne moze se javiti. Ljut ovaj kao ris. Sreca ne pije al´nije bilo daleko da se propije tada 
(Cura ga je cekala, a put je dalek do nje). Nije proslo dugo zove Damir. Naravno pristaje "Barabi" na zamjenu smjena iako mu to tada mozda i nije odgovaralo, ali eto..Takovog ga se ja sjecam. Postenog, stalozenog, vrijednog i punog razumjevanja. Nazalosta ovaj puta se na najcrnji nacin pokazalo da je strojovodja uvijek naprijed.
U svoje ime i ime svih kolega strojovodja u norveskoj iskrene sucuti prije svega obitelji Damira, svima Vama kolegama strojovodjama te svima onima koji su poznavali Damira iskrena sucut!
Pocivao u miru Bozjem
